Opis bloga.
Ovaj blog će mi biti kao dnevnik. Znam da ću jednom zaboravit pisati na blogu i izbrisati blog kao uvijek, zato i kažem da je ovo kao dnevnik. Dnevnik - kupiš ga, pišeš u njega, zaboraviš pisati i dnevnik završi u smeću.
Linkovi.
-> Ana.
-> Vickyn svijet čarolija.
-> Little miss.
-> Josipa Photography.
->Rock Chick.
->Priča Alicie.
-> You dont know me,but I know me.
Something.
When I was 5 years old, my mom always told me that happiness was the key to life. When I went to school, they asked me what I wanted to be when I grew up.
I wrote down "happy".
They told me I didn't understand the assignment and I told them they didn't understand life.
...
Živi svaki dan kao da ti je posljednji! Svaki trenutak je dragocijen.
...
Nije bitno mišljenje ljudi koji ti nisu ništa u životu.
...
Live. Laugh. Love.
O meni.
Hey there. Ja sam Hanna. Optimistično dijete. Gledam na stvari na drugačiji način. To ćete vidjeti u mojim postovima.. Ne želim ovdje napisat čitav jedan post pa završavam. Ne znam što da više napišem o sebi, uglavnom. Hanna, optimist.
credits
MalaPandica[Dz]
Evo me.. Napokon.
Huh daa. Uvijek zaboravim pisat na blogu i onda se sjetim koliko mi to sve fali, pa se vratim po stoti put. I znam da će ovo biti kratak i glup post, ali okej.
Htjela sam vas pitat..kako se vi osjećate kad se šapće u društvu? To je, meni, jedna od najgorih stvari i ne mogu je podnijeti. Osjećam se glupo, izostavljeno, pa ih pokušavam ignorirati..onda frendica šapne meni nešto, pa se opet osjećam glupo jer mislim da je druga frendica izostavljena, pa joj sve odmah izbrbljam, a ona meni nikad ništa. Lame. Ne znam kakvo to imam srce, pa 100 puta sam si obećala da se neću obazirati na šaptanje u društvu, jednostavno ću ih ignorirati. Fuckin' feelings.
Zašto nemam kameno srce?
Kvragu, ovaj blog je većinom zaokupljen lošim, tužnim stvarima. Potrudit ću se da to popravim.
Nego, baš sam razmišljala..imam ogromnu maštu. Kad sam sama doma i čujem neke zvukove, totalno se pomirim s činjenicom da ću biti mrtva. Da i to mi se često događa xD. -Nije da se bojim mraka, ali mogu svašta zamisliti kad sam u mraku hahah. Zamišljam si da me netko gleda, proganja, bla bla. Mašta čini svašta. No, evo i jedna slika koja me totalno opisuje x'D
Idem sad. Uživajte :*
Htjela sam vas pitat..kako se vi osjećate kad se šapće u društvu? To je, meni, jedna od najgorih stvari i ne mogu je podnijeti. Osjećam se glupo, izostavljeno, pa ih pokušavam ignorirati..onda frendica šapne meni nešto, pa se opet osjećam glupo jer mislim da je druga frendica izostavljena, pa joj sve odmah izbrbljam, a ona meni nikad ništa. Lame. Ne znam kakvo to imam srce, pa 100 puta sam si obećala da se neću obazirati na šaptanje u društvu, jednostavno ću ih ignorirati. Fuckin' feelings.
Zašto nemam kameno srce?
Kvragu, ovaj blog je većinom zaokupljen lošim, tužnim stvarima. Potrudit ću se da to popravim.
Nego, baš sam razmišljala..imam ogromnu maštu. Kad sam sama doma i čujem neke zvukove, totalno se pomirim s činjenicom da ću biti mrtva. Da i to mi se često događa xD. -Nije da se bojim mraka, ali mogu svašta zamisliti kad sam u mraku hahah. Zamišljam si da me netko gleda, proganja, bla bla. Mašta čini svašta. No, evo i jedna slika koja me totalno opisuje x'D
Idem sad. Uživajte :*
| Komentari (2) |
Vratila sam se.
I'm back.
"Malo" sam produžila moj odmor koji je trebao trajat tjedan dana, zato me nije bilo. Hvala vam na lijepim komentarima, lijepo sam se provela. :-)
Ne znam šta da napišem. Uopće se ne mogu sjetiti ničeg što mi se događalo, o kakvim sam glupostima tada razmišljala... Nekad mi se stvarno dogodi da mi mozak zablokira. Hmm.
-Imaš fejs?
-Ne.
-Kako!?!?
-Gadi mi se.
Tako započinju razgovori kog god upoznam. Stvarno. Facebook mi se gadi. Polugole slike, BbbBbbOoOOLlLlLeSssTttTaaAaNn NnnNNnnAaaAačČččiiIInnnNn ppPpiSssAanJjaa i ostalo. Ima i dobrih strana, kao što je komunikacija s ljudima koje dugo ne vidiš, ali to postaje jedini način komunikacije. Polugole slike u WC-ima? Sramota. Slika: izbaci sise, napravi duckface, napiše na sliku "priđi mi priđi nisam više klinka" ili neki sličan tekst. Ne dajte da vas povuku u taj "facebook slut company". Mark Zuckemberg nadam se nije mislio da će jednog dana neka cura napravit neku takvu sliku i imat 1000 lajkova, pa onda druga za njom, pa treća i tako dalje. Još oni silni "skupljači prijatelja". Čitam po internetu jedan dan, cure se natjecale koja će imat najviše prijatelja na facebooku i tako je jedna nažalost umrla, jer je dodala nekog pedofila ili tako nešto. Užas.
Tko ima facebook i koristi ga za komuniciranje s rodbinom u drugim zemljama, svaka čast, al tko ima facebook i slika se polugol/a i skuplja prijatelje k'o da skuplja vrganje, sramota. To je jedino što mogu reć.
Ovo je ionako samo moja stranica tj. blog, imam pravo pisat moja mišljenja.
Eto, sad me ipak inspirirao taj facebook da napišem nekakav post, pošto se nisam mogla sjetiti ničeg s mora. :-P
Volim vas <3 Pozdrav!
"Malo" sam produžila moj odmor koji je trebao trajat tjedan dana, zato me nije bilo. Hvala vam na lijepim komentarima, lijepo sam se provela. :-)
Ne znam šta da napišem. Uopće se ne mogu sjetiti ničeg što mi se događalo, o kakvim sam glupostima tada razmišljala... Nekad mi se stvarno dogodi da mi mozak zablokira. Hmm.
-Imaš fejs?
-Ne.
-Kako!?!?
-Gadi mi se.
Tako započinju razgovori kog god upoznam. Stvarno. Facebook mi se gadi. Polugole slike, BbbBbbOoOOLlLlLeSssTttTaaAaNn NnnNNnnAaaAačČččiiIInnnNn ppPpiSssAanJjaa i ostalo. Ima i dobrih strana, kao što je komunikacija s ljudima koje dugo ne vidiš, ali to postaje jedini način komunikacije. Polugole slike u WC-ima? Sramota. Slika: izbaci sise, napravi duckface, napiše na sliku "priđi mi priđi nisam više klinka" ili neki sličan tekst. Ne dajte da vas povuku u taj "facebook slut company". Mark Zuckemberg nadam se nije mislio da će jednog dana neka cura napravit neku takvu sliku i imat 1000 lajkova, pa onda druga za njom, pa treća i tako dalje. Još oni silni "skupljači prijatelja". Čitam po internetu jedan dan, cure se natjecale koja će imat najviše prijatelja na facebooku i tako je jedna nažalost umrla, jer je dodala nekog pedofila ili tako nešto. Užas.
Tko ima facebook i koristi ga za komuniciranje s rodbinom u drugim zemljama, svaka čast, al tko ima facebook i slika se polugol/a i skuplja prijatelje k'o da skuplja vrganje, sramota. To je jedino što mogu reć.
Ovo je ionako samo moja stranica tj. blog, imam pravo pisat moja mišljenja.
Eto, sad me ipak inspirirao taj facebook da napišem nekakav post, pošto se nisam mogla sjetiti ničeg s mora. :-P
Volim vas <3 Pozdrav!
| Komentari (10) |
Dugo se nisam ovako dobro osjećala. Imam osjećaj kao da su svi zidovi obojeni u žuto. Kao da su oko mene veseli smajlići. Onaj dan, u onom zadnjem postu, mi je bio nekakvi grozan dan. Nisam se jednostavno dobro osjećala u svojoj koži, jedva sam uspjela napisati nekakav kratak post. Stvarno ne znam razlog zašto mi je bilo tako. Nije ni da sam bila tužna, ni ljuta, ni sretna. Nešto između. Pročitala sam svoj post više od dvadeset puta, i dalje ne mogu shvatiti ni iz posta kakvo mi je bilo raspoloženje. Nije ni bitno.
Al dobro, neće me biti neko vrijeme. Možda je to razlog moje neopisive sreće danas - idem na more uskoro.
Leć ću si na plažu i uživat. Slušat ću valove. Neću se zamarat glupostima. Napokon ću se maknut od tih napornih ljudi oko mene, i ne mislim si upropastit moj kratki odmor od tjedan dana razmišljajući o njima.
Znam da se nebi trebala zamarat, al idu mi na živce. Njihove priče ne možeš ignorirat, jer čim izađeš iz kuće čuješ to.Nije da me ogovaraju, to su prije radili, dok im se nisam suprotstavila. Nego jednostavno tračaju, stalno. Mrzim tračeve, i grozno je hodat po gradu, a neprestano čuješ kako neko nekog ogovara. Više ne izlazim iz kuće bez slušalica. Ne želim ni čuti te njihove tračeve. To mi se toliko gadi da nemam snage ni pisat o tom.
Al jednostavno si danas ne mogu pokvarit raspoloženje. Idem sad.. Pozdrav :)
Eh,da. Naravno da ne idem na Havaje. Nisam ja te sreće ipak. ;-D
Al dobro, neće me biti neko vrijeme. Možda je to razlog moje neopisive sreće danas - idem na more uskoro.
Leć ću si na plažu i uživat. Slušat ću valove. Neću se zamarat glupostima. Napokon ću se maknut od tih napornih ljudi oko mene, i ne mislim si upropastit moj kratki odmor od tjedan dana razmišljajući o njima.
Znam da se nebi trebala zamarat, al idu mi na živce. Njihove priče ne možeš ignorirat, jer čim izađeš iz kuće čuješ to.Nije da me ogovaraju, to su prije radili, dok im se nisam suprotstavila. Nego jednostavno tračaju, stalno. Mrzim tračeve, i grozno je hodat po gradu, a neprestano čuješ kako neko nekog ogovara. Više ne izlazim iz kuće bez slušalica. Ne želim ni čuti te njihove tračeve. To mi se toliko gadi da nemam snage ni pisat o tom.
Al jednostavno si danas ne mogu pokvarit raspoloženje. Idem sad.. Pozdrav :)
Eh,da. Naravno da ne idem na Havaje. Nisam ja te sreće ipak. ;-D
| Komentari (10) |
Svijet je siguran od mene, sreću nalazim u snu.
Opet neki problemi. Ljudi opet bezveze tračaju. Laješ po tom društvu, a već si dio njih.
Ja živim u okolinu gdje uvijek nasjednem na ona tužna lica, pa im postajem psihijatar dok me ne iskoriste za svoje emocionalne potrebe. Ne dao Bog da ja imam neki problem, onda nikog nema. I uvijek je tako. I neda mi se uopće pisat o tom.
Zauzet ću stav. Nećeš me gazit opet kao malog kukca. Sad će taj mali kukac tebe nadmašit. U redu, ova mi se rečenica sviđa. Tako to treba biti. Ne smiješ ljudima dopustit da te gaze. Moraš zauzet stav.
Pozdrav :3
Ja živim u okolinu gdje uvijek nasjednem na ona tužna lica, pa im postajem psihijatar dok me ne iskoriste za svoje emocionalne potrebe. Ne dao Bog da ja imam neki problem, onda nikog nema. I uvijek je tako. I neda mi se uopće pisat o tom.
Zauzet ću stav. Nećeš me gazit opet kao malog kukca. Sad će taj mali kukac tebe nadmašit. U redu, ova mi se rečenica sviđa. Tako to treba biti. Ne smiješ ljudima dopustit da te gaze. Moraš zauzet stav.
Pozdrav :3
| Komentari (8) |
Happiness is the key to life.
Bok. Ime mog bloga me inspiriralo da pišem o ovom. "Happiness is the key to life." Slažem se.
Ne volim pesimizam. Ne volim kad me neki dio mene natjera da budem pesimistična. Uglavnom nastojim biti optimist. Moram vjerovati u sebe i znat da ću uspjet. Uspjet ću ako vjerujem.
Ne zanimaju me mišljenja ljudi koji mi u životu ništa, apsolutno ništa ne znače. Tako da, nema potrebe da budem pesimist zbog nekih nebitnih ljudi. Imala sam situaciju kad me jedna cura ogovarala. Stalno. Pričala je o meni takve gluposti da to nisam mogla izdržat. Svi u školi su me počeli mrzit zbog nje. Naravno, neki dio mene me natjerao da budem pesimist.. Mislila sam da nikad to neće prestat, čak sam nagovarala roditelje da se preselimo jer me svi mrze. Onda sam čula pjesmu od Pink - Fuckin' Perfect. Isplakala sam se ko nikad i počela novi život. Naučila sam da nije važno tuđe mišljenje. Mislim, naravno da je, ali ne od ljudi koji ti ne znače ništa u životu, koje ćeš u budućnosti potpuno zaboraviti. Naučila sam da trebaš biti sretan jer imaš ono najvažnije što u životu treba. Ja imam obitelj, zdrava sam, i jako sam zahvalna na tome. Ne mogu vjerovati da sam se ja plakala zbog tih nevažnih ljudi, a neka djeca su jako bolesna ili siromašna i nemaju za hranu.
Od tada, cijenim život. Cijenim svaki dragocijeni trenutak u životu. Niti više nisam pesimist.. Više ne mislim da će moja nesreća zauvijek trajati. Nekad se zna dogodit takvi trenuci u kojim razmišljam kao pesimist al zahvalna sam svojim prijateljicama koje me oraspolože i jako ih volim.
Ne volim pesimizam. Ne volim kad me neki dio mene natjera da budem pesimistična. Uglavnom nastojim biti optimist. Moram vjerovati u sebe i znat da ću uspjet. Uspjet ću ako vjerujem.
Ne zanimaju me mišljenja ljudi koji mi u životu ništa, apsolutno ništa ne znače. Tako da, nema potrebe da budem pesimist zbog nekih nebitnih ljudi. Imala sam situaciju kad me jedna cura ogovarala. Stalno. Pričala je o meni takve gluposti da to nisam mogla izdržat. Svi u školi su me počeli mrzit zbog nje. Naravno, neki dio mene me natjerao da budem pesimist.. Mislila sam da nikad to neće prestat, čak sam nagovarala roditelje da se preselimo jer me svi mrze. Onda sam čula pjesmu od Pink - Fuckin' Perfect. Isplakala sam se ko nikad i počela novi život. Naučila sam da nije važno tuđe mišljenje. Mislim, naravno da je, ali ne od ljudi koji ti ne znače ništa u životu, koje ćeš u budućnosti potpuno zaboraviti. Naučila sam da trebaš biti sretan jer imaš ono najvažnije što u životu treba. Ja imam obitelj, zdrava sam, i jako sam zahvalna na tome. Ne mogu vjerovati da sam se ja plakala zbog tih nevažnih ljudi, a neka djeca su jako bolesna ili siromašna i nemaju za hranu.
Od tada, cijenim život. Cijenim svaki dragocijeni trenutak u životu. Niti više nisam pesimist.. Više ne mislim da će moja nesreća zauvijek trajati. Nekad se zna dogodit takvi trenuci u kojim razmišljam kao pesimist al zahvalna sam svojim prijateljicama koje me oraspolože i jako ih volim.
| Komentari (4) |
My complicated life.
Dobrodošli na moj blog. Pišem većinom o mom kompliciranom životu. Ne, nisam jedna od onih koje si režu vene i nisam "emo", napisala sam kompliciranom zbog toga što je stvarno kompliciran. Jedan dan sam sretna, jedan tužna i to tako treba bit. Da nije tako mislim da bih trebala posjetit doktora. Zbilja.
Ako nemaš tužnih trenutaka u životu, nego si cijeli život sretan, bit će ti, moram se izrazit: šugavo. Kako se kaže poslije kiše dolazi sunce i nije mi čudno što imam tako tužnih trenutaka jer uvijek poslije tih tužnih trenutaka sam puno sretnija nego da tih trenutaka nije bilo.
Neću baš sad u prvom postu napisat jedan metar dug post, pa ću završit..
Uglavom, ja sam totalno drukčija od drugih.
Pozdrav :3
Ako nemaš tužnih trenutaka u životu, nego si cijeli život sretan, bit će ti, moram se izrazit: šugavo. Kako se kaže poslije kiše dolazi sunce i nije mi čudno što imam tako tužnih trenutaka jer uvijek poslije tih tužnih trenutaka sam puno sretnija nego da tih trenutaka nije bilo.
Neću baš sad u prvom postu napisat jedan metar dug post, pa ću završit..
Uglavom, ja sam totalno drukčija od drugih.
Pozdrav :3
| Komentari (0) |
